27.12. iliti 12.27.

Na današnji dan sam, u relativno bliskoj prošlosti dobila najboljeg druga na svijetu. I hvala mu što ga poznajem, hvala mu što je tu, ali ipak… da ne zaboravim one stare jarane…

Puno godina ranije. Otišla mala Strippy u svijet, onako sama. Tamo negdje, preko bare, bi me trebao čekati brat. Ja sa zavežljajem dolazim, useljavamo u stan. Prekoputa nas su dva momka iz Beograda. U stanu do njih žive dva Jehovina svjedoka. Na vratima poster Isusa Hrista u prirodnoj veličini. Ja sam već izbezumljena. Brat kuca na vrata, preko ramena mi govori “Nemoj se uspaničiti ako ti Gagi otvori vrata u Betmenovom kostimu, on je tako… nastran” i bježi niz stepenice. Ja stojim kao ukopana, čekam nekog maskiranog idiota da otvori, i jedva progovaram ko sam i šta sam. Naredne tri godine Gagi je meni postao sve. Otac, brat, drug… sve. Ustajao je u 7 ujutro da me vozi u školu, da ne čekam autobus. Pravio mi je hrpe i hrpe palačinaka, vozio me u kupovinu, išao na roditeljske sastanke, naučio me da volim hokej, da treniram plivanje, brisao suze, bio tu kada mi je trebalo da pričamo na dugo i na široko…

Nadam se da ti je toplo u toj Kanadi, pripazi malenu i čuvaj se. I ispeglaj Betmenov kostim. ;o)

[IMG]http://tinypic.com/j81k5y.jpg[/IMG]

16 komentara

  1. @Tajne: ma više od temperature u stanu… “Hello good citizen, I am batman. Would you like a ride in my batmobile?” Jesi grozna. uhhh, uhhh, uhhhhh… A gumirani kostim… Ajoj.
    @Alanford: ne, ne i ne. Hajde, ti se sagni, pa SE NA MENE gagni…

Komentariši