beats by dre cheap

Bosanska bukva, ili zašto neću da preselim na neki drugi sajt...

Bosanski čovjek na prvi pogled i nije toliko drugačiji od ostalih ljudi širom svijeta. Hoda ispravljeno, dvije ruke, dvije noge, dva oka, čak se i u zadnjih 5-10 godina sve više i više ovih primjeraka nakačilo i na mobitele i na internet.

Jedino po čemu se bosanski čovjek razlikuje od ostatka svijeta, a na šta ga je natjerala sredina u kojoj živi - brdsko-planinsko neuvjetna, hladna, teška, kamena, je jedan nedostižno visok prag tolerancije. Taj prag tolerancije je tako visok da se često pitamo i formiramo naučne panele da bi utvrdili da li on uopće i postoji.

Naime, bosanski čovjek može durat i izdurat sve što niko drugi ne može. Bosanski čovjek može izdurat da se sve oko njega ruši, da ga vode loši političari, da se po njemu puca sa više vrsta oružja nego što američka vojska poznaje, da mu se seli, doseljava i naseljava ko stigne, da se ubija po tramvajima, da se dižu nameti i porezi  i da sluša nevjerovatne količine gluposti. Shodno tome, ta naša trpeljivost i želja da izbjegnemo konflikt, samim tim što konflikti iziskuju mnogo snage a ne vode čemu, reflektira se širem regije kao vic o glupom Bosancu.

U skladu sa zahtjevima i prohtjevima modernog kapitalizma koji se interpretira na domaći način, postoje endemske vrste, koje se voze u autima od preko 100,000 KM, djecu šalju u privatne škole, i imaju vile i viletine i koji gledaju samo svoje vlastito stražnjište. Oni baš previše ne trpe, iako se vode starom logikom da je bolje biti prvi na selu, nego zadnji u gradu. To je jedino što ih drži da se sa svojim lopovlukom ne vinu u neki grad gdje ta njihova auta i kuće ne bi bili ništa posebniji niti bitniji, i gdje ima daleko bogatijih...

Zato u BiH nema revolucije, zato nema građanskog bunta, zato nema sloge i jedinstva da se napravi nešto kako treba... jer... dobro je samo nek ne puca, ili dobro je, živa glava, ili samo da ovaj rat stane... ili još milion nekih mudrih izreka koji te podsjete da stvari mogu daleko biti gore... Nažalost, još ništa nismo skontali kako bi se podsjetili da stvari mogu i biti bolje. Samo da hoćemo malo da se izborimo za njih... A ko bi se pametan borio za bilo šta, kad možeš i pod najvećim zlom svijeta i pod granatama, naći malo rakije od riže, nešto sitne meze i tiho mjesto za sakriti se od svijeta i meračiti?

 

Story of Strippy and the Soapbox
http://strippyvamprica.blogger.ba
01/12/2011 08:56