beats by dre cheap

Majska jadikovka

Dakle, moj grad nema baš nikakvu memoriju.
Moj grad sve što se desi prije par mjeseci zaboravlja.

U mom gradu, možeš da pucaš na njega sa brda, i onda da se šepuriš istim. Ili dođeš i oplakuješ poginule vojnike JNA. Kao da niko živ od starta 1991. godine nije znao šta JNA radi diljem Hrvatske i Slovenije, i kao da svoju dijecu nije maknuo daleko od konflikta.

U mom gradu, kad napraviš nevjerovan performans svjetskih razmjera, postavljanje 11,641 krv-crvene stolice, neko ti iskopa da su one iz Stare Pazove. A da si ih kupio negdje drugo, onda bi te zakon o javnim nabavkama proglasio krivim radi nepoštivanja, i samim tim širenja netrpeljivosti u regiji. Jer taj isti zakon ne predviđa da se spomen žtrvama ne može praviti od stolica iz Srbije. Oni na kraju krajeva su ispoštovali sve zahtjeve tendera, bili najjeftiniji i isporučili su ih na vrijeme.

U mom gradu, izvjesni Emin Švrakić i njegovi memli potomci uzimaju sebi za pravo da leš umotan u malo krpica, u bošnjačkom narodu poznatiji kao tabut nose od vrata do vrata. Početkom 1990-tih, stari Švrakić je to radio oko Komande JNA na Bistriku. Sada njegovi sinovi to rade od Čaršije do Stupa. Valjda su se zasitili gradnje džamija po parkovima - kao što je ona u parku Cara Dušana, ili recimo klanjanja na ostacima džamije kod Air Bosne, jedne male zelene površine nesuđene da bude sređeni Prešernov park. Ali suđene akcijom mahalskih bošnjaka da bude otvoreno smetlište i parking prostor u sred grada.

U mom gradu možeš zidat šta ti volja. Možeš podizati kule i gradove, i onda ih ostavljati napola dozidane. Ovo što je mom gradu uradio neki saudijac Sulejman Al-Shiddi je jednako kao da sam ja na vratima Mekke (pa potom i Medine) otvorila javnu kuću. Muško-žensko-životinjsku. Mene to boli, pritišće mi ovo malo duše što je ostalo, dok drugi bezbožnici i bezdušnici mirno spavaju na svojim madracima satkanim od novčanica Eura.

Zgrade na Stupu kod nekadašnjeg hotela Una recimo... gdje na livadi pasu konji, a sve kuće gledaju jedne drugima u prozore. Stambene zgrade koje niču svugdje po gradu gdje im nije i gdje im jeste mjesto. Naselje Šip pravljeno po principu Sim City-ja. Kad dosegnete kritičnu masu stanovnika, dobit ćete džamiju, školu, prodavnicu, te tek onda poštu, biblioteku. I to upravo tim redoslijedom. Da se znaju prioriteti. Kažu da su srušili fabriku Žice do temelja, i da će se tamo graditi stambeni prostor... Bože mili, za koga? I kako?

I mislim da je Sarajevo ipak još uvijek koliko-toliko multikulturalan da, iako ne možeš u Bristolu naručiti čašu vina, i pojest bilo gdje u gradu pizzu s pravom šunkom, još uvijek možeš do kraja svijeta ponavljati "Oprosti im Bože, jer ne znaju šta čine..."


[IMG]http://i49.tinypic.com/1znqy5i.jpg[/IMG]

Story of Strippy and the Soapbox
http://strippyvamprica.blogger.ba
10/05/2012 09:15